Traži

Kanonizacija pape Pavla VI. Kanonizacija pape Pavla VI. 

O papi Pavlu VI., novoproglašenom svecu

Pavao VI. nastavio je voditi Koncil, prijelomni i polarizirajući za Crkvu događaj, te ga uspješno priveo kraju nakon čega je svesrdno prionuo teškoj zadaći oživotvorenja njegovih zaključaka

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Opravdano je pretpostaviti da je među katoličkim vjernicima iznimno malen udio onih koji bi mogli točno reći koliko je u okrilju Crkve svetaca i svetica, Kristovih sljedbenika što su zbog svojega uzorna života, herojske svoje krjeposti i žrtve za Boga i čovjeka, zavrijedili da budu uzdignuti na čast oltara. Ali isto tako možemo predmnijevati da vjernici koji pozorno prate vijesti, osobito one iz života Crkve posredovane katoličkim glasilima, među njima i Vatikanskim radiom, zasigurno znaju da je dana 14. listopada 2018. broj svetaca uvećan za sedam. Naime, papa Franjo toga je dana, tijekom Biskupske sinode o mladima u Vatikanu, pročitao imena sedmero novoproglašenih svetaca i svetica, dotadašnjih blaženika – a među njima na prvome mjestu ime pape Pavla VI.

Posrijedi je papa koji je Crkvu vodio u vrijeme promjena koje zasigurno idu među najznačajnije u cjelokupnoj njezinoj povijesti. Jamačno njegovo najveće postignuće jest uspješno okončanje Drugoga vatikanskog koncila, koji je smjerao provjetriti i obnoviti Crkvu iznutra te je okrenuti prema van, ekumenski otvoriti put jedinstvu među kršćanima, ali također uvesti Crkvu u dijalog sa svijetom pri čemu je taj dijalog imao biti u prvome redu međureligijski. Nakon smrti svojega predšasnika, Ivana XXIII., papa Pavao VI. nastavio je voditi Koncil, prijelomni i polarizirajući za Crkvu događaj, te ga uspješno priveo kraju nakon čega je svesrdno prionuo teškoj zadaći oživotvorenja njegovih zaključaka.

Unatoč snažnim protivljenjima i konzervativaca i liberala, kako uvjetno možemo nazvati one koji su se zalagali za očuvanje postojećeg stanja u Crkvi i druge koji su bili za slobodno uvođenje u Crkvu stranih joj praksi, proveo je Pavao VI. brojne promjene. U liturgiji je u velikoj mjeri ukinuo latinsku misu, reformirao Rimsku kuriju, ostavio iza sebe pojavne oblike stare papinske aristokracije, odbacio velik dio raskoši što se uvriježeno povezivala uz papinsku službu. Sveti oficij zamijenio je Kongregacijom za nauk vjere.

Pojam ʺekumenizamʺ razumijevao je i nastojao odjelotvoriti u svim aspektima njegova značenja: ne samo kao ujedinjenje razdijeljenih Crkava u jednu jedinstvenu Crkvu nego i uzimajući u obzir izvorno značenje riječi ʺekumenaʺ, ʹnastanjena zemlja, sav ljudima naseljen svijetʹ, te je znatno povećao broj kardinala iz svih dijelova svijeta, posebice iz Afrike, Azije i Latinske Amerike. Nepokolebljivo vjerujući u nužnost ekumenskoga dijaloga, sastao se s anglikanskim canterburyjskim nadbiskupom Michaelom Ramseyem i s pravoslavnim ekumenskim patrijarhom Atenagorom I. Susret s Atenagorom dogodio se u Jeruzalemu 1964., gdje je Pavao VI. doputovao zrakoplovom. Treba također reći i to da će ovaj papa ostati upamćen uz ostalo i kao prvi papa koji je putovao zrakoplovom i tako pohodio gotovo sve dijelove svijeta. Svojom enciklikom ʺPopulorum progressioʺ (ʺRazvitak narodâʺ), zahtijevao je novu vrstu duhovnosti u Crkvi, duhovnost pravde za siromašne narode svijeta.

I dok su zbog koncilskih reformi što ih je zacrtao i provodio rogoborili konzervativci, Pavao VI. je nizom stajališta i odluka navukao kritiku i liberala, ponajprije time što je u svojoj enciklici ʺHumanae vitaeʺ (ʺLjudski životʺ), objavljenoj 1968., kada je Zapad snažno zahvatila seksualna revolucija, zabranio umjetnu kontrolu rađanja odnosno kontracepcijske pilule čija se primjena širila svijetom. ʺProgresisti su Pavla VI. smatrali preprekom. Konzervativci su pak mislili da popušta sekularizacijiʺ, napisao je analitičar Andrea Riccardi za vodeći talijanski dnevni list ʺCorriere della Seraʺ godine 2014., u vrijeme beatifikacije dotičnoga pape, koji je u svoje vrijeme postojano nastojao pronaći uravnotežen put između tradicije i reforme.

Sveti papa Pavao VI. blizak je Hrvatima i po tome što je proglasio prvoga svetca iz našega naroda: sv. Nikolu Tavelića. Kada je papa Pavao VI. proglašen svetim, prisjetili su ga se neki biskupi Katoličke Crkve u Hrvatâ. Čut ćemo prisjećanje mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskoga.

ʺTo je bio prvi papa kojeg sam vidio uživo i dao mu rukuʺ, prisjetio se toga vremena nadbiskup Barišić te nastavio: ʺDolazio je u našu kapelicu. Imao sam čast nositi njegov štap. Svaki Veliki četvrtak dolazio je u Baziliku sv. Ivana Lateranskoga gdje je predvodio obred te sam mu jednom prilikom dodao tamjan da pokadi Presvetoʺ. Nadbiskup Barišić zatim je istaknuo da je Pavao VI. bio intelektualac te ga pobliže opisao rekavši: ʺNe jedan suhi intelektualac, nego su njegove emocije i intelekt doista bili u harmoniji. Bio je čovjek savjesti i odgovornosti. Nije bilo lako privesti kraju Drugi vatikanski koncil. Zahvaljujući njemu postavili su se čvrsti temelji kako bi se Drugi vatikanski koncil mogao primijeniti u svojoj širini i perspektivi.ʺ K tome je nadbiskup Barišić protumačio navodnu neodlučnost pape Pavla VI., zbog koje su ga neki suvremenici zvali ʺpapa Hamletʺ. ʺPostoji anegdota koja kaže: da je papa Ivan XXIII. znao što je to sabor, sigurno ga ne bi sazvao, ali onda je došao njegov nasljednik papa Pavao VI. koji je svojom nastupnom enciklikom ʹEcclesiam suamʹ dao usmjerenje cijelomu Drugom vatikanskom koncilu te ga priveo kraju i u istom duhu provodio u Katoličkoj Crkvi. Njegova bojažljivost nije se sastojala u tome što se ne usudi nešto napraviti, nego u tome da Crkva ne napravi krivi korak na svojemu putuʺ, riječi su nadbiskupa Marina Barišića.

I za kraj sržna kronologija životnoga puta sv. pape Pavla VI. Rodio se kao Giovanni Battista Montini 26. rujna 1897. u mjestu Concesio blizu Brescie u sjevernoj Italiji. Za svećenika je zaređen 1920., a iduće godine upisao se na poslijediplomski studij teologije i prava u Rimu. Godine 1954., za vrijeme pape Pija XII., postao je milanskim nadbiskupom, a kardinalom ga je 1958. imenovao novoizabrani papa Ivan XXIII. Nakon njegove prerane smrti, kardinal Montini u petome je krugu glasovanja izabran za papu u do tada najvećoj konklavi. Bijaše to 21. lipnja 1963. kada je uzeo ime Pavao po uzoru na velikoga apostola, donositelja kršćanstva u Europu. Papa Pavao VI. umro je iznenada 6. kolovoza 1978. u papinskome ljetnikovcu u Castel Gandolfu. Papa Franjo proglasio ga je blaženim 19. listopada 2014., a svetim 14. listopada 2018. Sve na veću slavu Božju! 

Ovdje poslušajte prilog: O papi Pavlu VI., novoproglašenom svecu
21 listopada 2018, 16:15