Vijesti iz Katoličke Crkve u Srbiji
Nela Skenderović - Subotica
U nedjelju 26. Kolovoza, svečanom euharistijom je proslavljena 125. Obljetnica marijanskog svetišta Bunarić pokraj Subotice. U ovom marijanskom svetištu proštenje je svake godine posljednje nedjelje u kolovozu, a od četvrtka do subote se održava trodnevna priprava. Ona se završava bdijenjem uoči proštenja u kojemu je Služba pokore, molitva svete krunica, Služba svjetla i sveta misa, a mnogi ostaju i cijele noći u molitvi.
Ravnatelj svetišta dr. Marinko Stantić, župnik župe Marija Majka Crkve iz Aleksandrova u Subotici, ove godine je kao gosta pozvao gospićko senjskog biskupa, karmelićanina, mons. Zdenka Križića koji je uz domaćeg biskupa mons. Ivana Penzeša sudjelovao i u subotnjim obredima. Biskup Križić je u nagovoru te večeri prije svete ispovijedi među ostalim rekao: Isus nije želio samo ozdravljati čovjeka od fizičke bolesti, nego dati čovjeku kompletno ozdravljenje ili bolje rečeno spasenje. Kada iskreno stanemo pred Boga, mi ćemo razumjeti gdje su naši problemi i što trebamo učiniti da te probleme nadiđemo, da ih svladamo, da život promijenimo. Hodočasnici na Bunarić, kojih je ove jubilarne godine bilo iz Selenče, Vajske, Bođana, Bača, Sonte, Apatina, Odžaka, Sombora, Tavankuta, Male Bosne, Đurđina, Žednika, Bikova, Čantavira, Palića, kao i iz župa grada Subotice, osobito vole i sudjeluju u bdijenju uoči Proštenja, a najljepši i najdirljiviji dio toga je procesija sa svijećama oko cijelog svetišta. Povorka s mnoštvom vjernika je krenula od Gospine kapelice, na čelu s križem kojega nosi bogoslov, potom idu vjernici hodočasnici, djeca u bjelini, biskup i Gospin lik koga nose krizmanici. Hodočasnicima u povorci, ali i Gospi, put osvjetljavaju mladi s bakljama. Tijekom procesije sa svijećama čita se svečani himan Mariji, akatistos. Prvobitno dio bizantskog, istočnog obreda, dio je svečane korizmene liturgije, a svaki redak počinje riječima „Raduj se“, što se u molitvama zapadnog obreda prevodi sa „Zdravo“. Subotnje bdijenje završava misom na kojoj svake godine propovijeda katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić, a nakon toga hodočasnici ostaju u molitvi.
Na dan nedjelje, prva, hodočasnička misa je u 6 i 30, potom je svečana misa na mađarskom jeziku u 8 sati koju predvodi subotički biskup mos. Ivan Penzeš, a u 10 sati je liturgija na hrvatskom, koju je predvodio i na kojoj je propovijedao ovogodišnji gost, biskup gospićko senjski mons. Zdenko Križić. Popodne je dvojezična misa za bolesnike. Navodeći nekoliko primjera iz Starog zavjeta biskup Križić je u svojoj propovijedi među ostalim rekao: Istina je da poteškoće i trpljenja uvijek malo uzdrmaju vjeru i dovode u pitanje Boga i njegovo ponašanje. Ali patnja nije samo zlo, nije samo prokletstvo. Bez patnje se čovjek ne bi mogao izgraditi do određene punine čovještva. I što je još zanimljivije, najjači susreti ljudi s Bogom događaju se u patnji. Ljudi su gotovo redovito doživljavali obraćenja u životnim patnjama. Jednostavno, ljudi su doživjeli da Bog kroz patnju nešto i nudi, ili makar postavlja neka pitanja. Zato je patnja poziv da se zapitamo koja je poruka, na što nas to Bog poziva, upozorava… Zato patnja zahtijeva meditaciju, razmišljanje. Vjerovati u Boga ne znači biti zaštićeni od svake vrsti patnje i problema, jer to ne bi bilo ni dobro. Vjerovati u Boga i živjeti s Bogom znači zapravo biti siguran da neće biti nikakve patnje koja bi čovjeka mogla slomiti, patnje koju on ne bi mogao nadvladati, za koje ne postoji rješenje. S Božjom snagom i ono nemoguće postaje moguće. Bog ne dopušta čovjeku vjere da se preda pred bilo kakvim poteškoćama. Ljudi koji imaju jako iskustvo Boga svjedoče što je sve moguće s Bogom izdržati i pobijediti. Problem je, kako onda tako i danas, što mnogi da bi povjerovali žele sve razumjeti, žele da im sve bude kristalno jasno. Kada bi bilo sve jasno, vjera ne bi ni trebala. Isus prije svega traži povjerenje u Njega, traži vjeru, a onda dolazi razumijevanje. Veliki kršćanski mislilac i teolog sveti Augustin piše: "Ne tražim da razumijem da bi povjerovao, nego vjerujem da bi razumio. Razumijevanje je plod vjere. Ako ne budete vjerovali nećete razumjeti ništa". Čovjek vjernik koji nosi Boga u svom srcu mnoge Božje stvari dobro razumije iako ih drugima ne zna objasniti, jer su često puta ta iskustva neizreciva. U tom smislu možemo reći da nema prave vjere bez jakog osobnog susreta s Bogom, bez dubokog iskustva Boga u vlastitom srcu. Ako Boga nema u našem srcu, onda On za nas ne postoji, jer mi s njim tada nemamo kontakt. I Blažena djevica Marija je nazvana blaženom zato što je Bogu vjerovala. I njezina vjera nije bila nimalo laka. Mnoge stvari nije razumjela. Evanđelist kada govori o Marijinom navještenju završava izvješće riječima: "I anđeo otiđe od nje". S ovim je htio reći da je anđeo ne prati korak po korak pojašnjavajući joj sve što se događa ili šapćući joj što se treba dogoditi ili što ona treba dalje raditi da bi izišla iz problema koji niti nju nisu mimoišli. I Marija je imala svoje tame i nerazumijevanja. Evanđelisti to izričito govore, ali i napominju da je ona u svojim nerazumijevanjima tražila svijetlo kroz molitvu i razmišljanje o Božjim riječima. Molimo Gospodina da vjera koju su vam prenijeli vaši roditelji, djedovi i pradjedovi ne ishlapi s ovih prostora. Molimo da svaka naša kršćanska kuća bude uistinu kuća Božja, mjesto Božjeg boravka, mjesto gdje se Boga moli, slavi, zaziva. Onda će i Bog biti jamac vaše budućnosti i sreće, kazao je biskup Križić.
Proštenjem na Bunariću se završava i ovogodišnja proslava Dužijance, te su na oltaru u svečanoj odjeći uvijek i bandaš i bandašica, ove godine Marko Križanović i Marija Piuković.
Nakon mise hodočasnici se idu umiti vodom s „Bunarića“, izvora s kojega je po predaji, mlada bolesna djevojka pila vodu i ozdravila. Njoj se Majka Božja ukazala u snu s obećanjem da će ozdraviti ako se napije s tog izvora. Od tada se vjernici Subotice i okolice već više od stotinu godina utječu Gospi na Bunariću. Križ i kapelica su podignuti 1893. Godine, a od 1968. u središtu štovanja je lik Gospe od suza, tada donesen iz talijanske Sirakuze.
