Beta verzija

Cerca

Vatican News
Isus i učenici Isus i učenici 

Razmišljanje uz 21. nedjelju kroz liturgijsku godinu

Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Mislav Skelin - Rim

Zborna molitva današnje 21. nedjelje kroz godinu glasi: „Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti“ (Rimski misal, XXI nedjelja kroz godinu). Na prvi pogled, moglo bi se činiti da molitva koju smo čuli nema mnogo zajedničkog sa misnim čitanjima današnje nedjelje.

U sva tri čitanja netko je pred odlukom o ulasku u određeno zajedništvo ili savez s nekim drugim, iako se sama riječ savez ne spominje. Taj ulazak sa sobom nosi i velike obveze. U Knjizi Jošuinoj, plemena Izraelova sa svojim starješinama obvezuju se da će služiti Gospodinu koji ih je izveo iz Egipta. To isključuje mogućnost služenja bogovima drugih naroda. U Poslanici Efežanima sveti Pavao otajstvo ljubavi i bračne veze žene i muža predstavlja kao sliku otajstva ljubavi i veze Krista i Crkve. Zahtjevi koji su stavljeni pred ženu i pred muža vrlo su veliki. U Ivanovom evanđelju nalazimo određeni broj ljudi koji se suočavaju s odlukom o tome hoće li ostati s Isusom ili će ga napustiti. Po nekima, ovaj odlomak Ivanovog evanđelja jest najdramatičniji trenutak cijelog Isusovog javnog djelovanja do Muke i Smrti. Dio učenika napušta Isusa, dok dvanaestorica odlučuju ostati.  Isus ih izazovno pita: „Da možda i vi ne kanite otići?“ Šimun Petar mu odgovora: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.“ (Iv 6, 67-69). Ovdje vrijedi primijetiti kako se Isus ne boji raščistiti situaciju na vrlo izravan način. Tvrd govor i oštro pitanje govore nam da nije bio trenutak za kojekakve mudrolije, verbalne igre, hoću-neću izmotavanja ili držanja po strani. Šimun Petar nije dao samo odgovor već i ispovijest žive vjere. On je u tu ispovijest uložio svoj život i život drugih vjernih učenika. U toj ispovijesti vidimo radikalno svođenje čitavog razgovora na ono jedino bitno. Ili smo s Isusom ili nismo. Ili ga slijedimo ili ga ne slijedimo. Petrov stav je: Samo s Tobom Isuse život vrijedi i na nešto sliči. Sve drugo nije rješenje, zapravo i nije pravi izbor.

Naši odgovori Božjim pozivima i poticajima i naše odluke imaju svoju težinu. Šesto poglavlje Ivanovog evanđelja pokazuje nam da je Isusov poziv i zajedništvo s njime moguće i odbaciti. Na koji način se ovakve drame događaju u srcima ljudi, uglavnom znamo vrlo malo. Svaki od nas može znati kako se to događa u njegovom srcu, i to ako je duhovno budan i iskren prema sebi. O drugima je vrlo teško govoriti. Zato se trebamo i čuvati osuđivanja. Ono što svakako ne treba olako shvatiti je mogućnost da mnogi ljudi svjesno odbacuju Božji poziv kojim nam govori preko Krista i Crkve i da to odbacivanje može imati loše posljedice. Pred ovim misterijem ipak nismo posve nemoćni. Vraćamo se na prekrasnu zbornu molitvu s kojom smo započeli ovo razmišljanje. Moleći ju izražavamo našu snažnu vjeru da Bog može svojom milošću potaknuti srca vjernih na obraćenje i na zajedništvo s Njime. „Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti (Rimski misal, XXI nedjelja kroz godinu).

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz 21. nedjelju kroz liturgijsku godinu

 

25 kolovoza 2018, 17:43