Razmišljanje uz 20. nedjelju kroz liturgijsku godinu
Mislav Skelin - Rim
U današnjim čitanjima odjekuje glas mudrosti po biblijskoj knjizi Mudrih izreka i po Poslanici Efežanima. Kaže mudrost: „Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite djetinjarije, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.“ (Izr 9,6) Taj glas mudrosti je vrlo jasan i poziva nas da se ostavimo svega onoga čime se zabavljamo ne bismo li zaboravili ono što je ono što je u životu zaista bitno. Ne moramo se bojati da nam Sveto Pismo želi uništiti dobro raspoloženje ili životnu vedrinu. Naprotiv. Ono nas samo želi dovesti do istinski dobrog raspoloženja i vedrine. Razboritost nije ukočenost i ne uništava vedrinu. Ona je krepost koja nam pomaže da u raznim prilikama života shvatimo što je zaista za naše dobro i za dobro naših bližnjih, i da izaberemo prikladna sredstva kojima ćemo izvršiti to dobro. Razboritost je dobra veza između visoke duhovnosti i množine svakodnevnih praktičnih pitanja. Tjera čovjeka da moli za svjetlo Duha Svetoga, ali i da upotrebljava svoju pamet. Ako imamo pomućenu pamet i ako se zabavljamo tričarijama, teško možemo činiti razborita razlučivanja i odluke.
Biti trijezan, mudar i razborit nije uvijek lako. Vjerujem da smo svi više puta u životu iskusili onaj osjećaj kada kažemo: Gdje mi je bila pamet? Ponekad to nažalost možemo reći i za cijela životna razdoblja. Možemo i sada razmišljati: Postoji li sada nešto u mom životu čega bih se jednom možda mogao sramiti? Poruke Svetog Pisma žele da se trgnemo. Kaže nam sveti Pavao u poslanici Efežanima: „Braćo: Razmotrite pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli“ (Ef 5,15-16). Iskupljivati vrijeme može značiti prihvatiti vrijeme koje mi je dano kao talent s kojim ću učiniti nešto na veću slavu Božju. Danas mi je vrijeme dano, dok mi već sutra možda neće biti dano. Sveti Pavao nastavlja s poticajima u kojima se vidi da život po mudrosti nije samo nešto što se tiče života pojedinca, već i zajednice. Važno je da jedni druge potičemo onako kako Sveto Pismo potiče svakoga od nas. „Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista“ (Ef 5, 19-20).
Maločas smo govorili o tome kako vrijeme koje nam je dano može biti kratko. Iako je razmišljati o tome korak naprijed u mudrosti, veliki ili mali broj dana koji nam je dan, još uvijek ipak nije ključno životno pitanje. Ključno pitanje je živimo li zaista život? Isus svojim sugovornicima upućuje tvrd i nedvosmislen govor: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“ (Iv 6, 53-56). Zanimljiva je rečenica svetog Pia iz Pietrelcine: „Bilo bi lakše za svijet da preživi bez sunca nego bez Euharistije.“ Možemo preko ovih riječi i olako prijeći smatrajući ih slikovitim pretjerivanjima. Ipak, to ne bi bilo ni mudro ni razborito. Ponizni sveci mistici imali su duboko shvaćanje duhovnih stvarnosti i nisu bez razloga izgovarali ovakve riječi. Među vjernicima postoji sigurnost kako razgovor s Bogom u trenucima zahvaljivanja nakon blagovanja Tijela Kristova ima izuzetan značaj. Ove nedjelje, dok budemo zahvaljivali nakon pričesti, možemo moliti Isusa da nam daruje pravi život, a možemo moliti i za darove mudrosti i razboritosti po kojima ćemo živjeti vrijeme koje nam je darovano, i kojima će svatko od nas moći pomoći sebi samome kao i svojim bližnjima.
