Osvrt na knjigu: "Karikature Boga: Istina o tome kakav Bog nije"
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Premda karikature susrećemo gotovo svakodnevno, ponajviše dok listamo dnevne i tjedne novine, vjerojatno nam se ne bi lakim pokazao zadatak da jasno uvidimo i jednoznačno kažemo je li u karikaturama veći udio istine ili njezina iskrivljavanja. Naime, ako se karakteristična vlastitost stanovite osobe, svojstveni joj dio fizionomije ili izraz lica, njezina grimasa i gesta, prikaže pretjerano i odveć izražajno – drugim riječima, karikirano – je li takvo pretjerivanje u prikazivanju postojećih svojstava istinu previše istaknulo, prenaglasilo, ili ju je izobličilo i zabacilo? Odgovor će ovisiti o svakoj pojedinoj karikaturi, o tome je li dobra i uspjela. Bilo kako bilo, nema sumnje da se osobina dobre i rekli bismo ″pogođene″ karikature iskazuje u njezinoj razaznatljivosti: takva bi nam unatoč iskrivljavanju, karikiranju, ili baš zbog toga, trebala predočeni lik učiniti prepoznatljivim.
Možemo u posve određenom smislu ustanoviti da je s ″karikaturama Boga″ bitno drukčije. Naime, te karikature čovjek čini nesvjesno, nenamjerno i najčešće dobrohotno, ne želeći Boga izrugati, nego do tih iskrivljavanja najčešće dolazi kada čovjek izvuče iz konteksta neku biblijsku rečenicu te je istakne zanemarivši druge, dokinuvši odnose prema drugim biblijskim mjestima i cjelini biblijske istine. U takvim se karikaturama Boga, nevjerodostojnim kreacijama odnosno umotvorinama konačnog i nesavršenog čovjeka, beskonačni i savršeni Bog Stvoritelj, koji je sveznajuć, svemoćan i beskrajno dobar – ne bi prepoznao.
O tome piše, razumljivim i svima pristupačnim stilom, Kateřina Lachmanová u knjizi ″Karikature Boga: Istina o tome kakav Bog nije″, koja je u izdanju Verbuma objavljena u Splitu ožujka 2018. Na ovitku čitamo:
″Mnogi ljudi više ili manje svjesno zamišljaju Boga kao policajca koji budno ʹpatroliraʹ nad našim životom i postupcima čekajući da nam napiše kaznu, ili pak kao dobrodušna djeda koji bespomoćno gunđa nad situacijom u svijetu koja mu je već odavno izmakla kontroli, ili možda kao lutkara koji vuče sve konce i koji je odavno odredio svaku minutu i sekundu našega života tako da je posve svejedno što činimo jer će kad-tad biti po njegovu... No je li to baš tako ili je ipak riječ o lažnim slikama Boga, točnije o ʹkarikaturamaʹ Boga koje nam priječe da istinski upoznamo svojega Stvoritelja, Onoga koji nas ljubi takve kakvi jesmo i brine se o nama? Autorica Kateřina Lachmanová u ovomu svojem genijalnom djelu raskrinkava mnoge stereotipe o Bogu i pokazuje da su to samo karikature Boga. Otkrivajući koji su uzroci tih lažnih slika o Bogu ona istodobno naznačuje put ozdravljenja naše slike o Bogu kako bismo mogli živjeti svoj odnos s nebeskim Ocem u istinskoj duhovnoj slobodi, puni povjerenja i duboke radosti.″
Autorica ističe da Boga ne odbacuju samo ateisti. Za geslo svoje knjige uzela je rečenicu isusovca Karla Rahnera, jednoga od najvećih teologa 20. stoljeća, koja glasi: ″Ono što mnogi zamišljaju pod pojmom Boga na svu sreću ne postoji.″ Nešto slično ustvrdili su i biskupi na Drugome vatikanskom koncilu, tražeći uzroke ateizma u 20. stoljeću. Tako je u pastoralnoj konstituciji ″Gaudium et spes″ (″Radost i nada″) ostalo zapisano: ″Neki opet sebi Boga tako predočuju da onaj lik koji zabacuju nikako nije Bog Evanđelja″ (br. 19). U tim se riječima, kaže Kateřina Lachmanová, nalazi jedna loša i jedna dobra odnosno ohrabrujuća vijest. Lošu vijest prepoznajemo u okolnosti da brojni naši suvremenici ne uspijavaju pronaći Boga ili ga štoviše odbacuju. S druge strane, dobra vijest proizlazi iz sljedeće realne mogućnosti: mnogi takozvani ateisti odbacuju Boga ili za njega uopće ne mare, a možda bi iz temelja promijenili vlastito stajalište kada bi se mogli susresti s Bogom tako da im ga netko posvjedoči na autentičniji način.
U ovom se diskursu nalazimo pred stalno otvorenim pitanjem kako se šire karikature Boga, a to se pitanje opire jednostavnim i kratkim odgovorima. Takve slike Boga stječu se najčešće postupno, a gdjekad i naglo, nakon nekog iskustva, događaja. Nema sumnje da su obitelj i društvo te mentalitet mjesne Crkve u kojoj živimo temeljna ozračja gdje se oblikuje naša slika Boga. U vezi s time autorica kaže da slika o Bogu koju kršćani šire ima velik utjecaj čak i na one koji ne pripadaju Crkvi te da je ponekad taj utjecaj pozitivan, a ponekad negativan. ″Ne malu ulogu za postanak ateizma mogu imati i vjernici ukoliko zanemarivanjem vjerskoga odgoja ili netočnim i pogrješnim izlaganjem nauka ili nedostatcima svojega religioznog, moralnog i društvenog života pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju″, citira autorica pastoralnu konstituciju ″Gaudium et spes″.
Kateřina Lachmanová predočava deset najčešćih karikatura Boga, od kojih će, uz prethodno naznačene, biti spomenute još neke. Bog kao ″wellness centar″ jest karikatura gdje je Bog prisutan ponajvećma da nam podari komoditet, ugodu, užitak, zdravlje, mir duše, sveopću ravnotežu i sklad. Tu je i sljedeća karikatura nazvana ″simpatični Bog″ ili ″Bog light″: kao što imamo ″light″ cigarete ili Coca-Colu, tako u nekim slučajevima zamišljamo i Boga u ″light″ verziji; taj posve bezazleni Bog u iskrivljenoj viziji nalikuje golemomu plišanom medi. Umjesto snažnoga Boga i kršćanske zrelosti, nudi se iluzorno zadovoljstvo zbog vlastite čovjekove mlakosti. Posve je suprotna, ali ništa manje pogrešna, karikatura Boga mučitelja, gdje je Bog ozlojeđeni sadist koji ljudima poručuje: ″Što te ne ubije, ojača te.″ Osoba koja živi s karikaturom Boga mučitelja vjeruje da prepoznaje volju Božju prema načelu ″što gore, to istinitije″. Za takvu osobu istinita Božja volja mora uvijek biti nešto najteže, najneugodnije, najnepodnošljivije.
Knjiga ″Karikature Boga: Istina o tome kakav Bog nije″ doista nam može pomoći da odbacimo lažne slike, karikature Boga, te uvidimo kakav jest onaj koji za sebe reče ″Ja jesam!″ (Izl 3,14). Autorica, češka katolička teologinja i psihologinja Kateřina Lachmanová, prodahnula je lakoćom i prožela duhovitošću teške i ozbiljne duhovne teme, ne oduzimajući im ništa od istinitosti i kršćanske vjerodostojnosti.
