Beta verzija

Cerca

Vatican News
veleposlanik Drago Štambuk veleposlanik Drago Štambuk 

Osvrt na 28. jezično-pjesničku smotru

Povratku hrvatskoga jezika samomu sebi, svojoj trojstvenoj bîti, svesrdno doprinosi dr. Drago Štambuk: liječnik, diplomat i pjesnik

Marito Mihovil Letica - Zagreb

O višestoljetnoj identitetskoj sljubljenosti Hrvatâ i hrvatskoga jezika, njihovoj uzajamnosti koja biva sraslom u svojevrsno organsko jedinstvo, svjedoči potresnom vjerodostojnošću zapis popa Martinca o Krbavskoj bitki; posrijedi je osvrt na svenarodnu tragediju iz 1493. o kojoj ovaj učeni glagoljaš zabilježi da Turci ʺnalegoše na jazik hrvackiʺ – uporabivši riječ ʺjezikʺ u značenju ′pleme, puk, narod′.

Dva stoljeća poslije, kada su od turskoga gospodstva oslobođeni veliki dijelovi hrvatskih zemalja, napisao je 1700. godine Senjanin Pavao Ritter Vitezović historiografsko djelo ʺCroatia redivivaʺ (ʺOživjela Hrvatskaʺ), koje sadržava politički program što će se pokazati pripravom za ilirski preporod u 19. stoljeću. Važno je u ovome kontekstu spomenuti da je u svojemu velikome latinsko-hrvatskom rječniku (ʺLexicon latino-illyricumʺ) oživotvorio Vitezović zamisli o trojstvenome hrvatskom jeziku: uz latinsko ʺquidʺ napisao je u desnome stupcu sve tri hrvatske jednakovrijednice: ʺča, kaj, štoʺ.

Zanimljiva je u tome smislu rečenica iz hrvatskoglagoljskoga Petrisova zbornika, napisanog 1468., koja glasi: ʺČto se žalostiš ubogi človječe, kai se mećeš i zač trepećešʺ. Tu dva stoljeća prije Vitezovića skladno progovaraju sastavnice jezika nam hrvatskoga – štokavska, kajkavska i čakavska – koje su se vjekovima susretale i prožimale, međusobno pretakale i prestilizirale. Unatoč regionalnim i mjesnim razlikama te političkoj rascijepljenosti naših krajeva, idiomi hrvatskoga jezika težili su ne samo zajedništvu nego i jedinstvu. Brojni su tomu primjeri, valja spomenuti makar neke: u djelima hrvatskih čakavskih književnika Marka Marulića i Fausta Vrančića nalazimo kajkavske i štokavske izraze, a u djelima Ivana Pergošića i Antuna Vramca, hrvatskih kajkavskih pisaca iz 16. stoljeća, susrećemo znatne štokavske elemente. Slijedi ozaljski književno-jezični krug, kojemu su u 17. stoljeću pripadali, među inima, Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski: samosvjesno su pisali mješavinom svih triju idioma odnosno narječja. Jezični duh ozaljskoga kruga baštinio je i pavlin iz Lepoglave Ivan Belostenec; napisao je rječnik ʺGazophylaciumʺ koji objedinjuje kajkavsko, čakavsko i štokavsko jezično blago.

Povratku hrvatskoga jezika samomu sebi, svojoj trojstvenoj bîti, svesrdno doprinosi dr. Drago Štambuk: liječnik, diplomat i pjesnik, koji je 1991. u rodnim Selcima na otoku Braču utemeljio jezično-pjesničku smotru ʺCroatia rediviva ča-kaj-štoʺ.

Držeći hrvatski jezik najvažnijom našom identitetskom popudbinom, Drago Štambuk u osnovu manifestacije ʺCroatia redivivaʺ postavlja ʺZlatnu formulu hrvatskoga jezika ča-kaj-štoʺ. To nije samo jezično i književno nego i općekulturno pitanje, a time i prvorazredni politički zahtjev.

I ove je godine, dana 10. kolovoza, održana u Selcima smotra ʺCroatia redivivaʺ. Drago Štambuk otvorio ju je pozdravnom besjedom kada je uz ostalo rekao:

ʺZlatna formula i njeno lingvističko uporište definitivno obaraju tezu i nedavnu deklaraciju o zajedničkom, kvazi-jugoslavenskom jeziku. / Samo preko jedne, štokavske grane trojstvenoga hrvatskog jezika, moguće je možda govoriti o zajedničkom jeziku; jer čakavska i kajkavska grana sadržavaju blistavu leksičku, jezičnu pričuvu koja čini hrvatski jezik posebnimʺ, rekao je Drago Štambuk te nastavio:

ʺʹCroatia redivivaʹ s jezičnog i poetskog stajališta osnovana 1991., za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, bila je snažni integracijski odgovor na rečenu agresiju i traženje potrebite ravnoteže. No postoji paradoksalno, čak i danas, hrvatska nutarnja agresija koja ruši rečeno jezično ravnovjesje i sklad – a takvima odlučno poručujem s ovoga mitskog trga da je hrvatski jezik jedan, s tri idioma ili stilizacije – i da ne rade uzalud na separatističkom, izdvajajućem konceptu tzv. čakavskoga i kajkavskoga jezika. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, koji pisaše na čakavštini, naziva svoj jezik ekskluzivno hrvatskim, a ne čakavskim. / Ovdje, na ovom bogomdanom trgu, govorili su najveći hrvatski pjesnici i oni koji će to tek postati – a sve kroz prizmu trojedne naravi hrvatskoga jezika, gdje i ʹčaʹ i ʹkajʹ i ʹštoʹ jednako slatko zvone u ispreplićućoj jezičnoj harmoniji hrvatske legure ili koiné.ʺ

Nakon Štambukova pozdravnoga govora, okupljenom su se mnoštvu obratili načelnik općine Selca Ivan Marijačević, biskup u miru Slobodan Štambuk, zatim uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Luko Paljetak, uime Društva hrvatskih književnika Božica Brkan te predsjednik hrvatskoga PEN-a Tomica Bajsić. Nakon toga govorio je Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava i savjetnik predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Pod njezinim je visokim pokroviteljstvom održana ova jezično-pjesnička smotra, a pokrovitelj je također bio Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskoga sabora.

Uslijedilo je čitanje pjesme ʺMaslinaʺ Vladimira Nazora, koju je ove godine maestralno interpretirao glumac Dragan Despot. Potom je u cjelovečernjemu pjesničkome maratonu nastupilo devetnaest pjesnika i pjesnikinja iz gotovo svih hrvatskih krajeva, a članovi prosudbenoga povjerenstva, pjesnici Drago Štambuk, Luko Paljetak i Tomislav Domović, odlučili su Zvonimira Sutlovića, čakavskoga pjesnika s otoka Iža, ovjenčati maslinovim vijencem te je tako postao 28. ʺpoeta oliveatusʺ, ʺomaslinjenikʺ. Na Zidu od poezije otkrivena je kamena ploča s uklesanim stihovima prošlogodišnjeg ovjenčanika Tomislava Domovića: ʺPjesmom ću te osvijetliti / stihom ću te razgoriti u gorućem grmu / svijet će svijetliti pobirući tvoje ugarkeʺ. Domovićev opus predstavila je Božica Brkan, a on je sâm govorio svoje stihove.

Treba k tome reći da je na ovoj smotri dostojno komemorirana 75. godišnjica paljenja Selaca i drugih bračkih mjesta; riječ je o zlodjelu koje u kolovozu 1943. počinila je talijanska vojska.

U glazbenome dijelu ove doista bogate kulturne večeri – koja je osvrćući se na prošlost gledala u nedoglednu budućnost – nastupio je svojim glasom i gitarom selački župnik don Andro Ursić, izvevši ʺPerincaʺ i ʺGospu našeg Bračaʺ, a program su kazivanjem svojih stihova upotpunile dvije nadarene i marne učenice selačke osnovne škole.

Ovdje poslušajte prilog: Osvrt na 28. jezično-pjesničku smotru
19 kolovoza 2018, 17:13