Beta verzija

Cerca

Vatican News
San Lorenzo Sveti Lovro  (Digital image courtesy of the Getty's Open Content Program)

O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Svetom Lovri Bog nije bio tek na prvom mjestu, nego mu je bio sve

Vedran Šmitran - Zagreb

Na svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i biskupijskoga Caritasa, središnje euharistijsko slavlje na otvorenom, ispred Biskupskog doma u Požegi i u neposrednoj blizine svečeve crkve, predvodio je skopski biskup Kiro Stojanov. Pozdravljajući okupljene vjernike na početku slavlja, domaći biskup Antun Škvorčević izrazio je radost što Euharistiju predvodi skopski biskup, pastir vjernika rimskog i bizantskog obreda – male, ali žive i vjerne zajednice iz koje je potekla i sv. Majka Terezija – te time svjedoči zajedništvo opće Isusove Crkve.

Biskup Stojanov u propovijedi je podsjetio sudionike slavlja da se nalaze u drevnom svetištu sv. Lovre koje je stoljećima opstojalo i svjedočilo vjernost Bogu i čovjeku, pa i onda kada su u Požegi bili mnogi minareti, i kada su ratovi i druge nevolje pustošile ove prostore, sve do najnovijih događaja u povijesti Hrvatske. Na temelju naviještene Božje riječi potom je razložio ulomak iz Druge knjige o Makabejcima, koji govori o mučeništvu sedmorice braće i njihove majke. Ta najmlađa knjiga Starog zavjeta, snažnije od svih drugih knjiga, svjedoči da je najveća vrednota ljudskog života sačuvati vjeru otaca u Boga i ljubav prema svom narodu, pa i po cijenu vlastitog života, kao u teškim vremenima progona. Kao što je vjera u Boga bila identitet izabranog naroda u Starom zavjetu, tako je vjera identitet i svakog kršćanskog naroda, a zatiranjem vjere gubi se i narodni identitet. To su dobro znali prošli i sadašnji tirani i moćnici, pa su zato tijekom povijesti nastojali uništavati pojedine ljude i cijele narode tako što su u njima zatirali svaki trag vjere, kako svjedoče i povijest hrvatskog i povijest makedonskog naroda – kazao je biskup Stojanov. Govoreći o sv. Lovri, propovjednik je podsjetio kako se on oduševio za Krista, primio milost vjere i bio ubrojen među đakone Rimske Crkve. Njemu Bog nije bio tek na prvom mjestu, nego mu je bio sve. Stoga se on nije bojao postati pšenično zrno o kojemu govori evanđeoski ulomak, zrno koje položeno u zemlju mora istrunuti kako bi izraslo u plodni klas – zaključio je biskup Kiro Stojanov.

Blagdan sv. Klare, majke i utemeljiteljice klarisa, prošle je subote (11. kolovoza) svečano proslavljen u samostanskoj crkvi sestara klarisa u Splitu, gdje je središnje misno slavlje predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Sv. Klara nije velika zato što je gradila svoj život u askezi ili što je svojim naporom i trudom postigla nešto važno, nego stoga što je u kontemplaciji živjela potpuno predanje Božjoj milosrdnoj ljubavi. Mistika, askeza, siromaštvo i poslušnost nisu svrha sami sebi; oni trebaju biti djelo ljubavi – istaknuo je u propovijedi nadbiskup Barišić, dodavši kako su svi vjernici po krštenju posvećeni Gospodinu, pozvani da u skladu sa svojim mogućnostima i darovima djeluju u ljubavi, u opraštanju i sebedarju. Govoreći o splitskom samostanu klarisa, nadbiskup je i ove godine ponovio da od njihove molitve živi čitav grad te da na ovome svijetu nikada nećemo spoznati sve milosti koje su po njima prisutne u Crkvi i društvu. Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, u kojemu danas, 710 godina od utemeljenja, žive 22 sestre.

Tisućita obljetnica prvog spomena imena župe Uznesenja Marijina u Novigradu na Dobri, u Dugoreško-mrežničkom dekanatu, jučer (12. kolovoza) je svečano obilježena svetim misnim slavljem koje je okupilo stotine župljana i hodočasnika, kao i Novigrađana pristiglih iz prekomorske dijaspore, a predslavio ga je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Bog je tisuću godina oblikovao duh i savjest vjernika u ovoj Župi, a danas molimo da dotakne i našu savjest – kazao je biskup, podsjetivši kako je Euharistija najprisniji odnos vjernika i spasitelja Isusa Krista. Pogotovo je to važno istaknuti danas kada se u virtualnom svijetu sve stavlja u izlog, a od Euharistije se često pravi predstava. Ovdje je riječ s oltara odzvanjala tisuću godina i bila je jamac bračnog, obiteljskog i nacionalnog zajedništva te formirala ljude za čestiti život – poručio je biskup Gorski, pozvavši župljane da bez mrmljanja, a snagom Božjom, nastave činiti ono što im je povjereno.

Svehrvatska jezično-pjesnička smotra „Croatia rediviva ča-kaj-što“ koju je godine 1991. utemeljio dr. Drago Štambuk, održana je prošloga petka (10. kolovoza) – 28. put – u Selcima na Braču, a ovogodišnji jezično-pjesnički skup bio je u znaku 75. obljetnice paljenja Selaca od strane talijanske okupacijske vojske. Na kraju pjesničkoga maratona, s nastupom devetnaest pjesnika na tri jezična idioma ča – kaj – što, povjerenstvo je odlučilo da se pjesnika Zvonimira Sutlovića ovjenča maslinovim vijencem te je tako postao 28. „poeta oliveatus“. Pjesnik Sutlović predstavio se pjesmom „Čekanje na mulu“, objavljenoj 2017. godine u njegovoj zbirci „O ljubavi i vrimenu“, u nakladi Matice Hrvatske.

Pozdravljajući sudionike ove jezično-pjesničke smotre, njezin utemeljitelj dr. Štambuk istaknuo je da se ove godine obilježava 75. godišnjica otkako su talijanski crnokošuljaši u jurišnom, osvetničkom pohodu zapalili Selca i još pet bračkih mjesta. Želim da nas ova visoka i tužna obljetnica potakne da učinimo sve što propustismo, i više od propuštenoga; da ruševine vratimo životu, a Selca demografskoj obnovi – poručio je dr. Štambuk. 

Ovdje poslušajte prilog: O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
13 kolovoza 2018, 17:48