Traži

Hrvatska zastava Hrvatska zastava 

O Danu pobjede i domovinske zahvalnosti te pravednome ratu

2. vatikanski sabor ne zabranjuje obrambeni rat

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Nadnevak 5. kolovoza već je gotovo četvrt stoljeća u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja – spomen na oslobođenje grada Knina u Vojno-redarstvenoj operaciji ″Oluja″. Knin je imao simboličko značenje kao središte srpske pobune, gdje su već u kolovozu 1990. oboreni na ceste prvi balvani. Ali za nepunih pet godina zbilo se da surove drvosječe, odmetnici i teroristi postadoše preplašeni zečevi koji panično bježe pred nadošlom hrvatskom oružanom silom. Da ne bi bilo zabune i krive interpretacije rečenog: zečevima je srpske vojnike nazvao sâm Slobodan Milošević, jedan od vođa i nalogodavaca velikosrpske osvajačke politike. Naime, transkripti sa sjednice Vrhovnoga savjeta obrane Jugoslavije, datirani 14. kolovoza 1995., svjedoče da je Milošević uz ostalo rekao:

″Utekli su kao zečevi, a sada hoće da ih Jugoslavija brani. […] Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cijela Prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin, kojemu se može prići samo iz tri pravca, nisu ga mogli braniti ni 12 sati. [...] jer po svim izvještajima, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uvečer, oni su naredili – bijeg!″

No stvari su bile znatno složenije i teže – srpska je paravojska na pojedinim mjestima pružila vrlo žilav otpor, posebice na području Petrinje i u okolici Gospića. Ne smije u danima slavlja ostati prešućeno da je, prema podatcima Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, u ″Oluji″ poginulo 196 hrvatskih branitelja, ranjenih je više od 1100, a 15 je nestalih. Prisjećamo ih se s velikom zahvalnošću i trajnim pijetetom. Gubitci na strani protivnika bili su, prema procjenama, ″nekoliko puta veći″.

Ta obostrana stradanja mogla su biti izbjegnuta da je političko vodstvo tzv. ″Republike Srpske Krajine″ prihvatilo plan Z4 koji im je davao ne samo kulturnu nego i veliku političku autonomiju. Tim bi planom hrvatski Srbi dobili, kako se običava reći, ″državu u državi″. Premda je plan Z4 bio umnogome nepovoljan za Hrvatsku i njezin integritet, hrvatski su čelnici pristali prihvatiti čak i takvo rješenje, samo da se postigne mir koji bi okončao ubijanje i razaranje. No ″krajiški″ Srbi nisu pristajali ni na kakvu autonomiju unutar Hrvatske: svaku hrvatsku državu smatrali su neprihvatljivom i neprijateljskom. Republici Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vojnim pobjedama u ″Bljesku″ i ″Oluji″ vratiti okupirane teritorije u svoj ustavno-pravni poredak.

Kao kršćani ne možemo otkloniti pitanje smiju li sljedbenici Kristova nauka i njegove zapovijedi ljubavi sudjelovati u ratu i pritom ubijati. Svi su ljudi, kako nam govori Sveto pismo i crkveni nauk, djeca istoga i jednoga Boga, a to znači da su međusobno braća i sestre. Smiju li dakle kršćani ratovati?

Mnogi radikalni pacifisti, a takvih je nemali broj i među kršćanima, nastoje dokinuti svaku razliku između osvajačkih i obrambenih odnosno pravednih ratova. Svaki rat je rat, smatraju oni, pa samim time jest i treba ostati moralno nedopustiv; ubojstvo čovjeka uvijek je u etičkome smislu zao čin. No takav se rigorozni pacifizam gotovo u pravilu promeće u ideologiju koja neizravno odnosno nehotice podržava nepravdu i nasilje te ugrožava prava čovjeka pojedinca i čitavih naroda.

Teoriju pravednoga rata ili ″bellum-iustum″ teoriju prvi je sustavnije razradio sv. Augustin. Polazeći od rimskoga prava i evanđeoskih postavki isticao je da vojnike u stanovitome pravednom ratu ne smijemo smatrati ubojicama, nego su oni sluge vlasti postavljene od Boga, branitelji države – zajedničkog dobra. Augustin tako primjećuje da Isus rimskomu satniku koji je pokazao uzornu vjeru i kojemu je izliječio uzetoga slugu – nije rekao da se odrekne vojničkoga poziva.

Osam stoljeća poslije sv. Augustina, u 13. stoljeću, sv. Toma Akvinski naučava da kao što pojedinac ima pravo na obranu svojega života, tako se i država ima pravo braniti od napadača koji joj ugrožava posjed i kulturu. Sv. Toma smatra da za dopuštenost rata trebaju biti zadovoljena tri uvjeta: rat smije voditi samo legitimna vlast; za rat mora postojati pravedan razlog, a to je suprotstavljanje sili i nepravdi koju nameće protivnik; te, naposljetku, rat se mora voditi u ispravnoj nakani tako da se njime postigne dobro, a izbjegne zlo.

U središtu promišljanja dvojice koncilskih papa, Ivana XXIII. i Pavla VI., te spisâ Drugoga vatikanskog sabora nije zabrana svakoga rata, pa i obrambenoga, kako to pokušavaju tumačiti radikalni pacifisti – nego aktivno zalaganje za mir, prilikom čega se implicitno sugerira dopustivost pravednoga rata i pravedne obrane.

Poželjno je uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti spomenuti pjesmu ″Moja domovina″, koju je u jeku velikosrpske agresije 1991. skladao Zrinko Tutić na tekst Rajka Dujmića, a izveo ″Hrvatski Band Aid″ sastavljen od mnoštva eminentnih naših glazbenika. Pjesma ″Moja domovina″ učestalo se u danima oko 5. kolovoza emitira na programima hrvatskih radijskih i televizijskih postaja, a pjevali su je nedavno i hrvatski nogometni reprezentativci, viceprvaci svijeta, slaveći pobjede. Podsjetimo se: u toj je pjesmi prvi stih otpjevao Oliver Dragojević, a posljednji Arsen Dedić. Nimalo slučajno. Dvojica velikana hrvatske glazbe počinju i zaključuju važnu domoljubnu pjesmu. Njezin završetak glasi: ″Ima snagu zlatnog žita, / Ima oči boje mora″ i na kraju cijeli zbor jednoglasno kliče ″Moja zemlja Hrvatska″.

U sjećanje na prije sedam dana preminulog Olivera Dragojevića citiramo njegove riječi kojima se prošle godine, kada je bila 22. obljetnica ″Oluje″, osvrnuo na koncert što ga je zajedno s inim hrvatskim glazbenicima održao u kolovozu 1995. na Kninskoj tvrđavi. Za ″Hrvatski tjednik″ Oliver je prije godinu dana izjavio:

″Najprije, dobro je da više rata nema. U jednoj blistavoj i veličanstvenoj pobjedi hrvatskih branitelja, taj rat je zaustavljen. Dakako da se sjećam koncerta na Kninskoj tvrđavi i mogu reći da je svaki dio toga koncerta bio prožet dubokim emocijama koje je izazivao mir što ga je donijela ta oslobodilačka operacija. Mir je bio jako potreban svim našim ljudima nakon tolikih godina patnji i trpljenja.″

Ovdje poslušajte prilog: O Danu pobjede i domovinske zahvalnosti te pravednome ratu
05 kolovoza 2018, 15:29