Beta verzija

Cerca

Vatican News
Sveti Petar i Pavao Sveti Petar i Pavao  (© Musei Vaticani)

Razmišljanje uz 14. nedjelju kroz liturgijsku godinu

Ljudska subjektivna prava danas su postala važnija od objektivne istine i stvarnosti

Alan Modrić - Rim

Prvi čovjekov grijeh uzrokovan je njegovom neposlušnošću prema Bogu i njegovoj zapovijedi, i od tada sve do danas jedan od poroka koji prati ljudski rod jest duboko usađena želja da živi po svaku cijenu i u svakome obliku samostalno, da ispunjava svoje želje i gleda na samoga sebe do te mjere da se nerijetko dovede u situaciju i takvo stanje duha da više ne sluša ničiji savjet, ničiju dobronamjernu opomenu, nego živi život kao da se rodio već odrastao i zreo, pa zbog toga i nema potrebe da se formira i odgaja. Štoviše, došla su vremena kada je postalo „politički nekorektno“ opomenuti dijete ili mladoga čovjeka, jer time se ugrožavaju njegova ljudska prava, pa se nerijetko događa da roditeljima ili nastavnicima u školi pokuca na vrata služba za socijalnu skrb, jer: Gospodine, gospođo, dobili smo žalbu na vaše nasilno ponašanje, jer ste podigli glas na vaše dijete ili učenika. Ljudska subjektivna prava danas su postala važnija od objektivne istine i stvarnosti, a sve to zato jer je neposlušnost toj istini i stvarnosti, koju za nas vjernike utjelovljuje Bog, postala najvažnija ljudska vrlina koju nitko ne smije ugrožavati. Što o neposlušnosti govori naš Gospodin i kako joj se oduprijeti, o tome možemo čuti u misnim čitanjima 14. nedjelje kroz godinu.

U Knjizi proroka Ezekiela vidimo kako Bog šalje svoga proroka izabranome narodu. Zanimljivo je uočiti ovu suprotnost: s jedne strane imamo poslušnog proroka, koji, iako svjestan težine zadaće koju mora obaviti, ipak sluša Božji glas i uzdaje se u Božju milost; s druge strane nalazi se neposlušni, odmetnički narod, koji se odvrgnuo od Boga unatoč svome izabranju. Ova starozavjetna slika je dobra opomena i nama, koji se smatramo vjernicima, da pazimo da se, unatoč krstu koji smo primili, ne odmetnemo od Boga zbog svoje neposlušnosti i tvrdokornosti srca, i da nasljedujemo primjer poniznosti proroka Ezekiela.

Zbog čega čovjek, koji je stvoren na sliku i priliku Božju, podliježe napasti neposlušnosti čak i prema samome Bogu? Najčešći razlog tomu je čovjekova oholost koja prati ljudski rod još od napastovanja u rajskome vrtu kada zmija reče Evi: „Biti ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“. Gospodin Bog i tu ima pouku za nas, i izražava je kroz usta apostola Pavla u Drugoj Poslanici Korinćanima gdje kaže da križevi, slabosti, progonstva, poteškoće koje moramo pretrpjeti radi Krista i njegovog evanđelja postaju prilike da rastemo i sazrijevamo, da nas Gospodin jača i krijepi. Pavao bi, kao i svatko od nas, htio biti oslobođen od muke i patnje, ali strpljivo podnoseći sve to, on nalazi snagu u jedinome koji ga može ojačati, Gospodinu Isusu. Kada svih tih poteškoća i križeva ne bi bilo, kada bi mi bili u svakome pogledu savršeni, u tome slučaju sigurno bi se u naše srce uvukla oholost i uznesenost, koje bi nas odvukle u duhovnu propast.

S obzirom da učenik ne može biti veći od učitelja, niti sluga od gospodara, tako i apostol Pavao, ali i svi mi dužni smo slijediti primjer poniznosti koji nam daje Gospodin Isus u Evanđelju po Marku, kada na neposlušnost i nevjeru ljudi svoga rodnoga zavičaja jednostavno odgovara: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svomu domu“. Time se još jedanput potvrđuje ono što smo susreli u Knjizi proroka Ezekiela: može netko rođenjem postati član jedne kršćanske obitelji, može još u pelenama primiti sakrament krštenja, a da unatoč svemu tome tijekom života izgubi vjeru, da se udalji od Boga i njegova nauka, a sve to zbog oholosti koja se ukorijenila u nečijem srcu, a onda i zbog neposlušnosti Božjemu glasu koja najčešće proizlazi iz takve oholosti. Zbog toga uputimo smjernu molitvu našemu Spasitelju Isusu Kristu da nam udijeli milost poniznosti i poslušnosti u svakome trenutku našega života kako bi ga mogli slijediti poput njegove istinske braće i sestara. 

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje uz 14. nedjelju kroz liturgijsku godinu

           

           

07 srpnja 2018, 15:30