Libanon: Škola i nada za iračku i sirijsku djecu
Alessandro Di Bussolo, Ivica Hadaš - Vatikan
U Libanonu, od Beiruta do Saide, staroga grada Sidona, svi znaju za "Les Frères". To je ime stare škole Školske braće marista u Rmeilehu, blizu Saide, 40 kilometara južno od Bejruta. Tijekom građanskog rata bila je okupirana i pretvorena u vojarnu. Ostala je napuštena i godinama nekorištena, a danas jedan dio škole koristi libanonska vojska, a veliku aulu i kapelu koristi Kongregacija braće kršćanskih škola za svoj obrazovni projekt koji uključuje 70 iračke i sirijske djece koja su pobjegla od rata. Cilj je prihvatiti još više djece među desecima tisuća koja se nalaze u Libanonu s nadom da će se vratiti u svoje domove. Budućnost im je neizvjesna i u opasnosti su da ostanu godinama bez obrazovanja.
Tim projektom želimo spriječiti da se izgubi jedna cijela generacija mladih prognanika – rekao je Chris Wills, redovnik marista i član Organizacijskog odbora tog projekta i nastavio – Obitelji koje su pobjegle od rata žele se vratiti u svoje domove ili se nastaniti u drugim zemljama gdje bi mogle ponovo započeti novi život, ali dobro znamo da bi moglo proći mnogo godina prije nego što se to dogodi. U međuvremenu, što će biti od te djece? Projekt „Braća“ u Libanonu samo je prvi u nizu pothvata, pilot projekt koji će se ponoviti u sličnim okolnostima.
Zajedno s izbjegličkom djecom učionice Školske braće, od ponedjeljka do petka, prihvaćaju djecu emigranata starije generacije, ali i libanonsku djecu koja su ostala izvan obrazovnog sustava zbog krajnje gospodarske nesigurnosti i odbacivanja društva. Školska braća brinu se da svi koji žele upoznati projekt budu prihvaćeni, brinu se također za hranu i smještaj te su otvoreni za sve posjetitelje.
Neka djeca dolaze iz izbjegličkih naselja u blizini, druga iz skloništa iz Saide, a neka žive u blizini škole, dok za neke od njih Školska braća organiziraju i prijevoz. Trenutno postoji pet razreda: dva za manju djecu te tri za one osnovne i srednje škole. Nije riječ o službenoj školi, za to bi trebalo priznanje što projekt nema, ali nastava je organizirana kao u državnim školama. Nastavnici poučavaju predmete koje djeca njihove dobi imaju u javnim školama. Svrha je te škole pripremiti djecu izbjeglice i one koji su na rubu društva da rekreativnim programom i psihološkom pomoći nauče engleski, tehnologiju, i druge stručne vještine poput kuhanja i šivanja, a u svemu tome Školsku braću vode vrijednosti pravde, mira, zajedništva i nade – istaknuli su volonteri toga projekta.
