Lampedusa je aktualna i danas
Martina Prokl Predragović - Zagreb (JRS)
Papa Franjo predvodio je prošloga petka misno slavlje za selioce i izbjeglice u bazilici svetog Petra u Vatikanu, u prigodi pete godišnjice svog pohoda talijanskom otoku Lampedusi – tim činom nastavio je upozoravati svijet na problematiku izbjeglištva, koju je stavio u središte svog poslanja na samom početku pontifikata. Podsjetio je potom na svoj pohod Lampedusi kad je, spominjući se onih koji su stradali na moru, ponovio bezvremenski poziv na ljudsku odgovornost: „Gdje ti je brat? Njegova krv iz zemlje k meni viče“, govori Gospodin. To nije pitanje upućeno drugima, nego meni, tebi, svakom od nas. Nažalost, odgovor na taj poziv, iako je povremeno velikodušan, nije bio dovoljan te mi i dalje tugujemo za tisućama poginulih – upozorio je papa Franjo.
Kamen temeljac Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) je pokazati ljudskost i pomoći prisilno raseljenim osobama. Svjesni smo da sve subvencije svijeta nikada neće moći zamijeniti toplinu ljudske prisutnosti koja se doživi kada osjetimo da čovjek osobno pomogne čovjeku. JRS prepoznaje važnost ljudskog dostojanstva raseljenih osoba upravo kroz pratnju koju im pruža.
Taj izravan i osobni pristup svakom čovjeku te suradnja osnažuje, kako izbjeglice i migrante tako i osoblje JRS-a, pružajući im pratnju u teškim trenucima, dok prolaze kroz izbjegličke kampove, bježe iz svojih domova u ratnim zonama ili žive u prihvatnim centrima za strance, osoblje JRS-a razumije na koji se način najbolje zauzeti za njih.
Fokusirani smo na boljitak, nismo opterećeni političkim interesima, religioznim i etničkim podjelama, bilo među ljudima kojima pomažemo ili među ustanovama i vladama koje odlučuju o njihovoj sudbini.
Kao članovi JRS-a međunarodno smo prepoznati po našoj povezanosti s ljudima kojima pomažemo: u prihvatilištima i prihvatnim centrima, u izbjegličkim kampovima, ratnim zonama, poslijeratnim okolnostima…
Biti uz potrebite bit je JRS-a. To je trajni ideal, kako osobno, tako i pastoralno, a najbolje su ga definirali prvaci JRS-a još 1985. godine: “JRS doista donosi posebnu dimenziju svome poslu… pokušavamo naglasiti koliko je važnije biti prisutan uz nekoga nego činiti nešto za njega. Želimo da naša prisutnost među izbjeglicama bude prisutnost dijeljenja, pratnje i kretanja u istom pravcu.”
Europska migracijska politika, bilo na nivou Unije, ili pak samih zemalja članica, ponekad može nepovoljno utjecati na izbjeglice, tražitelje azila, odnosno sve prisilno raseljene osobe. U mnogim zemljama Europe ljudi koji traže sigurnost zapravo su ugroženi i izloženi mnogim opasnostima. Njihove živote ugrožavaju prijetnje zatvaranjem, uskraćivanje zaštite ili jednostavno uskraćivanje dostojanstvenog života. Državne službe vrlo često moraju slijediti stroga pravila i rijetko ispunjavaju potrebe izbjeglica, što zapravo znači da ljudi koji u Europi potraže svoje utočište vrlo često završavaju kao beskućnici, siromašni i jedva preživljavaju.
Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) je prisutna u 14 zemalja Europske Unije te u Makedoniji, na Kosovu, Srbiji i Ukrajini. Usluge koje pružamo različite su od zemlje do zemlje, ovisno o potrebama kao i sredstvima kojima pojedini ured raspolaže. Djelovanje JRS-a i mnoge naše inicijative zapravo imaju isti cilj: konkretna podrška prisilno raseljenim ljudima na koje europska migracijska politika negativno utječe te koji nisu naišli na dobrodošlicu i siguran i miran život kojem su se nadali.
Ohrabrivanje zajednice da prihvati i poželi dobrodošlicu izbjeglicama u središtu je našega djelovanja, u Hrvatskoj posebice kroz Centar za integraciju izbjeglica SOL. Smatramo kako je najbolji način da Europljani postanu više otvoreni prema izbjeglicama upravo taj da lokalnoj zajednici svojim primjerom pokažemo kako biti gostoljubiv.
Pred izazovima suvremenih migracijskih kretanja, jedini je razumni odgovor onaj solidarnosti i milosrđa. Odgovor bez previše računica, koji zahtijeva pravednu raspodjelu odgovornosti, iskreno vrednovanje alternativa i razborito upravljanje. – istaknuo je Sveti Otac prošloga petka pred vjernicima među kojima su bile i izbjeglice koje su u Europi pronašle utočište i novi dom.
