O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
Komisija „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije predstavila je danas (18. lipnja) u Zagrebu izjavu „Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode“, kojom poziva i potiče sve odgovorne osobe i institucije u hrvatskome društvu na bezuvjetno poštovanje prava na slobodu savjesti kao pretpostavke istinske slobode čovjeka u demokratskom društvu. U izjavi, koju su predstavili predsjednik Komisije „Iustitia et pax“ đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i njezin tajnik dr. Vladimir Dugalić, upozorava se kako zabrinjava činjenica da se u posljednje vrijeme sve češće osporava pravo građanima da se slobodno izjasne o nekim društveno-političkim i svjetonazorskim pitanjima. Uočava se i određena isključivost od strane pojedinaca ili pojedinih interesnih skupina koji se ne ustručavaju i javno obezvrjeđivati uvjerenja i stavove koji su suprotni njihovim svjetonazorskim i ideološkim uvjerenjima. Komisija smatra da je nepoštovanje osobne savjesti nedopustivi pokušaj ugrožavanja ljudske slobode, a time i neposredno ljudskoga dostojanstva, te u tome prepoznaje duboke korijene mnogih problema s kojima se suočava hrvatsko društvo.
U izjavi su potom pojašnjena dva vidika savjesti – moralni i pravni. Tumačeći onaj moralni, Komisija ističe da ne postoji nikakav forum, institucija ili politička stranka koja čovjeku smije naložiti da čini nešto što po savjesti smatra nedopuštenim ili štetnim. Takav bi pokušaj bio teško narušavanje čovjekova dostojanstva, čime širom otvaramo vrata totalnom relativizmu, a u konačnici i jednoumlju. Pod pravnim vidikom, Komisija podsjeća da su sloboda mišljenja i izražavanja misli te sloboda savjesti i vjeroispovijesti temeljna ljudska prava. U tome smislu i pravo na priziv savjesti zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom, a potvrđeno je, u više navrata, i u praksi Europskoga suda za ljudska prava. Također se ističe kako treba razlikovati pravo priziva na savjest pojedinca od poštovanja odluka određene političke stranke. Uspoređivanje tzv. „stranačke stege“ i prava na priziv savjesti ne samo da je nedopustivo, nego je i veoma opasno za budućnost demokracije u Hrvatskoj – upozorava se u Izjavi, te stoga Komisija „Iustitia et pax“ poziva sve političke čimbenike u Hrvatskoj da trenutačne političke ili neke druge interese ne povezuju s pravom priziva na savjest.
Tajnik Komisije dr. Dugalić istaknuo je da ne postoji neposredni povod za objavu ove Izjave, već je namjera da se ona stavi u jedan sveopći kontekst. Dajemo izjavu kojom želimo pojasniti kako mi gledamo na savjest i kako gledamo na pitanje priziva savjesti. Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane demokracije – pojasnio je dr. Dugalić, poručivši da svaki čovjek ima pravo slijediti svoju savjest i po njoj djelovati.
Svečanom arhijerejskom liturgijom sv. Ivana Zlatoustog koju je u katedrali Presvete Trojice u Križevcima predvodio križevački vladika Nikola Kekić jučer (17. lipnja) je zaključena Godina Križevačke eparhije, kojom je obilježena 240. obljetnica njezine uspostave. U susluženju liturgije bili su brojni hrvatski biskupi zapadnoga obreda, a među njima i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je u prigodnoj propovijedi napomenuo kako se u sastavu Zagrebačke crkvene pokrajine nalazi i sufraganska biskupija Križevačka eparhija, što predstavlja posebnost i bogatstvo. Podsjetio je kako su katolici istočnog obreda koji sačinjavaju Križevačku eparhiju sa svojim bizantsko-slavenskim obredom hrvatske, ukrajinske i rusinske baštine članovi jedne, svete katoličke i apostolske Crkve, što uključuje liturgijske, bogoslovne, duhovne i pravne posebnosti. Vjernike rimokatolike kardinal je pozvao da vrednuju i poštuju posebnost ove samosvojne Crkve, te da pomognu braći i sestrama istočnoga obreda da žive svoje obredno bogatstvo, a vjernike katolike istočnoga obreda pozvao je da njeguju i čuvaju svoju bogatu baštinu, da cijene svoj obred i u njemu odgajaju svoju djecu. Na kraju liturgije zahvalnu riječ uputio je vladika Kekić, koji je na poseban način zahvalio prisutnim biskupima koji su svojim dolaskom iskazali zajedništvo Crkve u našoj Domovini.
Riječani su 15. lipnja svečano proslavili blagdan svoga nebeskog zaštitnika – sv. Vida, a središnje euharistijsko slavlje na Trgu riječke rezolucije, mjestu na kojemu se nalazi najstariji uklesani lik sv. Vida iz 1509. godine, predvodio je vojni biskup u BIH Tomo Vukšić. On je u propovijedi podsjetio kako častimo sveca koji je početkom četvrtoga stoljeća bio osuđen na smrt jer je odbio iskazati štovanje lažnim božanstvima i time zanijekati svoju kršćansku vjeru u jedinoga Boga, što su od njega tražili predstavnici ondašnje vlasti. Danas je opravdano postaviti pitanje: jesu li čudna božanstva starih religija posve nestala iz života ljudi ili su možda na neki način prisutna i u životu i ponašanju nas ovdje okupljenih? Što nama danas znače: ljepota, mudrost, trgovina, putovanje, sreća, ljubav, moć i vlast, radost i blagostanje, vino i veselje, hrana i užitak, plodovi zemlje, more, berba i obilje, pravda, čast i slava? Gdje ih postavljamo u odnosu prema pravomu Bogu i kako ih vrednujemo u svome životu? Kad se promatra ljude naših dana, a među njima i one koji sebe nazivaju kršćanima, nije teško uočiti da, Bogu hvala, postoje brojni koji se, poput svetoga Vida, uvijek ispravno klanjaju jedinomu Bogu, a sve drugo razborito prihvaćaju i koriste samo kao korisna sredstva. Postoje, međutim, i danas oni koji, kao u staroj mnogobožačkoj religiji, sebe smatraju ateistima, jer ne priznaju jedinoga Boga, a istodobno su, po svom ponašanju, na neki način poput religioznih politeista, jer se na razini pojavnoga klanjaju spomenutim vrednotama ovoga svijeta, tako da im je njihovo postignuće konačno osmišljenje postojanja i zadnji cilj djelovanja te ih, ustvari, tako obožavaju. Možda se neki od takvih nazivaju čak i kršćanima, i to im ne smeta, jer su sve svoje religiozno sveli na socijalnu religiju, kulturnu pripadnost i protokol – upozorio je propovjednik, dodavši da nam je sveti Vid znak pored našega životnog puta. Znak koji opominje, ohrabruje i usmjerava. Znak koji propituje savjest i budi nadu. Znak koji potvrđuje, da su vjernost jedinomu Bogu i osobna svetost moguće u svako vrijeme. Također i u naše vrijeme – poručio je biskup Vukšić.
U povodu svetkovine sv. Vida, riječki nadbiskup Ivan Devčić u razgovoru za Hrvatski katolički radio kazao je, među ostalim, kako danas u Rijeci više od 200 osoba nosi ime toga sveca, ali je teško reći koliko ga štuju. Napomenuo je da se u povijesti hrvatska zajednica više okupljala oko crkve Marijina Uznesenja, a talijanska oko crkve Sv. Vida, koja je dugo vremena bila i akademska crkva, s obzirom da su isusovci još u prvoj polovici 18. stoljeća u Rijeci utemeljili gimnaziju i fakultet i tako svojim obrazovnim radom uveli Rijeku iz srednjega u novi vijek. Gradnja današnje crkve Sv. Vida počela je prije točno 380 godina, a 1925. proglašena je riječkom katedralom – podsjetio je nadbiskup. Odgovarajući na pitanje što se i koliko promijenilo prigodom pohoda sv. pape Ivana Pavla II. Rijeci i drugim hrvatskim gradovima godine 2003., kao i u vremenu koje je uslijedilo, nadbiskup Devčić istaknuo je da je tada cijeli grad posebno živio s Papom i u Papinoj blizini. Od inicijativa pokrenutih nakon Papinoga pohoda, izdvojio je osnivanje Ureda za obitelj i formiranje Obiteljskoga savjetovališta, ali i osnivanje i opsluživanje Hospicija „Majke Krucifikse Kozulić", koji je od velike pomoći obiteljima s bolesnicima kojima je potrebna palijativna skrb. U brizi za beskućnike nadbiskupijski Caritas otvorio je dvije pučke kuhinje, jednu u Rijeci, a jednu nedavno i u Čabru. Brojni Caritasovi projekti ostvaruju se u suradnji s gradom Rijekom i Primorsko-goranskom županijom, pri čemu je riječki nadbiskup istaknuo da se kod svih sudionika nastoji pronaći ono što im je zajedničko, kako bi bolje služili svima kojima su poslani.
