Vijesti iz života Crkve u Hrvatskoj – pripremio Neno Kužina
Neno Kužina - Zagreb
Na blagdan sv. Atanazija dubrovački biskup Mate Uzinić istaknuo je kao se toga sveca može povezati s prvim čitanjem iz Djela apostolskih koje govori kako je prva Crkva bila podijeljena oko jedne važne teme, odnosa prema kršćanima koji dolaze iz poganstva.
„Sv. Atanazije živio je također u vremenu kad se dogodila jedna druga podjela Crkve. Dovodila je u pitanje Isusovo božanstvo odnosno njegovu bit. Sv. Atanazije bio je jedan od predvodnika obrane Isusova božanstva no zbog onih koji su smatrali drukčije dosta je trpio i bio progonjen. Biskup je ustvrdio kako mu se nažalost čini da je i život biskupa Perneka bio povezan s prvim čitanjem i podjelama unutar Crkve koje je osjetio i zatekao u Dubrovniku kao biskup, a koje su se odrazile na njega i njegov život. „To nije jedini problem s kojim se suočavao, njegovi obiteljski problemi i tragedije, a onda i osobna nesreća obilježile su njegov život, no sve to ga nije, jer je bio duboko povezan s Isusom Kristom, rastavilo od Isusa Krista i od one njegove ljubavi, koju je kao dubrovački biskup u patnji nastojao svjedočiti", istaknuo je biskup Uzinić, a prenijela IKA.
Posmrtni ostaci biskupa Pavla Žanića iz obiteljske su grobnice u Kaštel Starome prenijeti u mostarsku katedralu. U ceremoniji ispraćaja sudjelovao je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. „Više nas je crkvenih razloga potaknulo na ovaj čin“, kazao je mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, dodavši kako je „biskup Pavao nakon biskupskoga ređenja 2. svibnja 1971., u sve vrijeme svoje biskupske službe, i koadjutorske i ordinarijske, do Papina prihvaćanja njegova odreknuća, 24. srpnja 1993. bitno vezan uz Mostar, uz gradnju ove katedrale i uza službu u ovoj katedralnoj crkvi." U Mostarsko-duvanjskoj biskupiji djelovao je 22 godine, a 12 je godina u katedrali propovijedao, svete sakramente dijelio i župnike i kapelane ovdje postavljao“.
U crkvi Svetih Euzebija i Poliona u Vinkovcima služena je misa zadušnica u povodu 27. obljetnice pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci, koji su u velikosrpskoj agresiji mučki ubijeni u Borovu Selu. Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo u homiliji je rekao: „Onaj na čijoj je strani Bog, ne može izgubiti, makar čitav svijet stao protiv njega". Upitao je: „Jesmo li zaboravili onaj žar 90-tih i zajedništvo koje nas je tada krasilo? Jesmo li mi stariji zaboravili svakodnevno pune crkve, molitve, pored krajputaša i cjelonoćna bdijenja? Upitamo li se ikada zašto su naši neprijatelji pri svakom napadu rušili naše crkve?" Don Marko je rekao kako Hrvatskoj i danas treba čudo. „Gospodin sigurno nije u svakodnevnim političkim antagonizmima, u svakodnevnim aferama u našem tisku, u kritiziranju i klevetanju. Gospodin sigurno nije u našim iscrpljujućim brigama za egzistenciju, u našem ogorčenju i nezadovoljstvu. Trebamo izaći iz kaosa informativnoga i uznemirujućega, koji nas dan za danom iscrpljuje. Treba se sjetiti i onih mladića koji su ovdje prolili krv braneći nas od zvijeri koja je u ovim našim danima ostala ista, samo s drugim licem i oružjem.
Vjernici Župe sv. Petra u Supetru na otoku Braču proslavili su blagdan svoga suzaštitnika, sv. Viktora čiji su zemni ostaci doneseni iz rimskih katakombi na Mali Uskrs 1853. godine po odobrenju pape Pija IX.. Misu je služio profesor biblijske teologije na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. Marinko Vidović u zajedništvu s mjesnim župnikom i dekanom Bračkoga dekanata don Tonijem Plenkovićem te drugim svećenicima. U homiliji je prof. Vidović govorio o svijetu koji je obilježen ljudskim nastojanjima za uspjehom, pobjedom i ostvarenjem svakoga dobra i pobjede nad zlom. „Ima nešto što čovjek neće ili će teško pobijediti, a to je njegova osobna priroda. Svoj egoizam i usmjerenje prema samome sebi. Svaki se čovjek s tim problemom muči u sebi samome. Osim toga, postoji jedna činjenica pred kojom čovjek ne uspijeva, a to je činjenica smrti. Ustvrdio je kako svako vrijeme ima svoje mučenike. Svako umiranje na račun drugoga, u korist drugoga, ima drugo ime koje se zove ljubav, a nema ljubavi bez žrtve, bez umiranja sebi samome.
